Disfazija je razvojni jezički poremećaj koji se ispoljava u vidu nemogućnosti razvoja govora i jezika koji nije uslovljen oštećenjem sluha, sniženim intelektualnim sposobnostima, cerebralnom patologijom, emocionalnim poremećajima ili teškom socijalnom deprivacijom.
Postoje dva tipa razvojne disfazije:
- ekspresivni tip: dete ne govori ili govori ali su prisutne izrazite nepravilnosti ali ono razume govor,
- receptivni tip: dete ne razume govor i samim tim nije u mogućnosti da ga produkuje.
Disfazija ekspresivnog tipa
Kod razvojne disfazije ekspresivnog tipa razvoj neverbalne komunikacije se odvija nesmetano. Deca mašu, šalju poljupce, osmehuju se osobama koje prepoznaju…
Njihova imaginativna tzv. “kaobajagi” igra je očuvana. Deca imaju potrebu da komuniciraju sa drugima i traže interakciju, a nedostatak govora kompenzuju gestovima.
Poremećaj se manifestuje:
- odsustvom sposobnosti produkcije reči ili njihovom zamenom do druge godine,
- odsustvom sposobnosti formiranja rečenica od dve reči do treće godine,
- razvoj rečnika je ograničen, a u govoru uglavnom koriste mali broj opštih reči,
- sposobnost govora je veoma ograničena,
- narušena je tečnost govora,
- rečenice su uprošćene, uz izostavljanje ili pogrešnu upotrebu predloga,
- zamenica, članova, padeža i vremena,
- deca imaju poteškoće prilikom prepričavanja događaja(ne mogu da odrede šta ide pre a šta posle),
- izgovor glasova je takođe veoma nepravilan.
Disfazija receptivnog tipa
Kod razvojne disfazije receptivnog tipa razumevanje govora je ispod očekivanog nivoa za mentalni i kalendarski uzrast deteta.
Poremećaj se manifestuje:
- neodazivanje na ime do prvog rođendana (bez upotrebe neverbalnih poruka);
- nesposobnost da se do 18. meseca identifikuje nekoliko prostih predmeta;
- nesposobnost da se do druge godine izvrše prosti nalozi;
- ozbiljan zastoj u razvoju ekspresivnog govora uz abnormalnost u produkciji glasova;
- nesposobnost razumevanja gramatičkih struktura;
- ponavljanje jezika koji se ne razume;
- odstupanja u socijalnom razvoju;
- visok nivo udruženih socio-emocionalnih poremećaja i poremećaja ponašanja;
- hiperaktivnost i poremećaj pažnje u vidu hipervigilnosti;
- anksioznost i hipersenzitivnost.
Dijagnoza
Možete posumnjati da vaše dete ima razvojnu disfaziju ako:
- ima usvojen mali broj reči kojima zna značenje,
- slabo razume govor okoline i nerado govori,
- koristeći često „sopstveni jezik“ ili gestikulaciju u komunikaciji sa okolinom.
Najvažnije je što ranije uočiti navedene smetnje i dete odvesti na pregled logopedu koji će na osnovu anamneze i detaljne opservacije proceniti koji i kakav tretman treba primeniti.
Veoma je važno da roditelji na vreme uoče kašnjenje u govorno-jezičkom razvoju i obrate se stručnjaku, jer je ispravna dijagnostika i rani početak tretmana među presudnim faktorima za pravilan razvoj govora kod deteta.
Lečenje
Disfazija je veoma kompleksan govorno-jezički poremećaj koji ponekad zahteva višegodišnji rad sa detetom, mnogo strpljenja sredine i roditelja jer je dinamika napredovanja različita i uslovljena brojnim faktorima i disfazična deca nisu u stanju da spontano ovladaju jezičkom strukturom.
Kod svakog deteta programom tretmana prati se prirodna dinamika razvoja govora tako da ono prolazi kroz sve razvojne faze do potpunog ovladavanja svim strukturama govora i jezika.
Logoped radi na ranoj govornoj stimulaciji, na javljanju i razvoju govora, na bogaćenju rečnika, na njihovoj funkcionalnoj upotrebi, na razumevanju govora i na mnogim drugim aspektima govorno-jezičkog razvoja.
Logopedski tretman podrazumeva rad ponavljanjem kraćih reči i zvukova najpre kroz onomatopeju (oponašanje glasova iz prirode), zatim kroz imenovanje osoba i predmeta iz okruženja sve do pevanja pesmica i rad na formiranju pravilnih, gramatički ispravnih rečenica.