Disleksija je poremećaj u učenju – poremećaj čitanja i pored postojanja normalne inteligencije, dobrog vida i sluha, adekvatne motivacije i ostalih povoljnih edukativnih, psiholoških i socijalnih uslova.
Poremećaj veština čitanja ogleda se u tome da se često izokreću slova ili reči dok se čita ili da se ne primećuju određena slova ili reči. Disleksija može da bude nasledna, ali i ne mora biti.
Uzrok nastanka disleksije
Kao uzrok nastajanja disleksije navode se genetski faktori i faktori sredine, mada u nekim slučajevima i porodica ima veliki uticaj na nastanak disleksije.
Ona se često javlja kod osoba koje su hiperaktivne i imaju slične poremećaje i probleme sa brojevima.
Može da se javi u odrasloj dobi kao rezultat povrede mozga, moždanog udara ili demencije.
Mehanizmi koji su u osnovi disleksije predstavljaju probleme u mozgu u obradi jezika.
U ranom detinjstvu, simptomi koji se povezuju sa kasnijim dijagnozama disleksije uključuju odloženi početak govora, teškoće razlikovanja levog od desnog, teškoće sa pravcem.
Zajednički mit usko povezuje disleksiju sa „pisanjem u ogledalu” i čitanjem slova ili reči unazad.
Deca školskog uzrasta sa disleksijom mogu da ispolje znake teškoće u identifikaciji, generisanju sličnih reči ili brojanju slogova u rečima – od kojih oba zavise od fonološke svesti.
Teškoće sa pronalaženjem reči ili imenovanjem stvari takođe su povezane sa disleksijom.
Problemi i dalje postoje u adolescenciji i u odraslom dobu i mogu da prate teškoće sa sumiranjem priča, učenjem napamet, čitanjem naglas ili učenjem stranih jezika.
Odrasli sa disleksijom često mogu pročitati neki tekst sa dobrim razumevanjem, iako imaju tendenciju da čitaju sporije od drugih.
Deca sa problemom disleksije ispoljavaju ispodprosečna i loša postignuća na testovima, imaju lošiju pažnju i koncentraciju na časovima.
Dete oseća da nije u mogućnosti da koristi svoj pun intelektualni potencijal, što uzrokuje slabiju motivaciju za postizanje odličnog uspeha u školi.
Pravovremeno uključivanje u tretmane deci može pomoći u prevazilaženju problema. Utiče na njihovu motivaciju za postizanje boljeg uspeha, smanjuje otpor prilikom čitanja, povećava samopouzdanje.
Roditelji treba da budu podrška svom detetu i da ga motivišu, jer su oni važna karika na putu prevazilaženja problema.
Kod dece koja imaju poremećenu sposobnost čitanja javljaju se:
- nemogućnost zapamćivanja slova,
- česte zamene vokala unutar reči,
- česte zamene slova koja su slična po obliku,
- zamena slova koja su fonetski slična ( b-p, d-t, g-k, m-n itd),
- čitanje slovo po slovo ili seckanje na slogove prilikom čitanja,
- preskakanje kratkih reči (veznika, predloga),
- preskakanje slova, reči i redova,
- nepoštovanje tačke, zareza,
- sporo i nesigurno čitanje,
- nerazumevanje pročitanog, zbog čega se javljaju i teškoće u donošenju zaljučaka,
- zamena, izostavljanje i dodavanje slova i slogova unutar reči ( on-no, je-ej, jabuka-bajka, vrata-trava).
Dijagnozu disleksije postavlja diplomirani defektolog – logoped, na osnovu detaljnog logopedskog testiranja.
Dijagnoza disleksije se ne postavlja pre navršene detetove 9. Godine, nakon završene obuke ćiriličnog i latiničnog pisma.
Sa disleksijom (smetnjama u čitanju), često je udružena i disgrafija (smetnje u pisanju) kao i diskalkulija (smetnje u računanju).